...iz kraljevske riznice
Dvorski spisi
Brojač posjeta
10754
Budite svjedoci!

Jedan bezazleni posjet jednog običnog pacijenta, učinit će opću praksu doktora Lovelija više nego općom. Susret liječnika i inženjera, općeg i običnog, odvest će i liječnika i pacijenta u posjet drevnoj kraljevini, u posjet Velikom kralju, u ne tako drevnu zemlju, i u ne tako daleku zemlju. Bajka koje se nekoć mogla dogoditi, bajka koja bi se uskoro mogla dogoditi. Hoće li završiti sretno, ovisi o svakom od nas. 

Dvorski spisi: 
roman u nastajanju
Žanr:
 fantasy, SF, psihodrama, žanr u nastajanju

Blog
nedjelja, svibanj 18, 2008
Hm, da, amen, dođe mi ta riječ kao točka kao basta canzone, ende, game over. Što ako je doista tako, što ako riječi mojeg sumanutog kolege, malko pod utjecajem raznih stvarčica koje se dijelom zakonom dozvoljene a dijelom nisu, imaju svoju težinu i smisao.
U meni zvoni pogotovo "nikud se ne guraj, uzmi što danas imaš", i pomalo me podsjeća na neki fatalizam, stoicizam, što ja znam kako se ta filozofija zove ali očigledno se radi o svojevrsnoj predaji, dizanju ruku i bijele zastave pred neprijateljem. Nije li to ukalupljivanje u sustav, kada nas isti pojede i modelira, oblikuje prema svojoj potrebi. Gdje je granica bunta, kako onog s razlogom tako i onog vez razloga. Zapravo, biti buntovnik bez razloga znači da okolina, da društvo ne shvaća razloge naše pobune, naše neprilagođenosti, a opet u isto vrijeme biti buntovnikom te vrste znači biti lud, ići protiv stvarnosti, ići na svoju ruku i pišati protiv vjetra. A to je onda sranje, jeli tako, rekao je davno neki samozvani mudrac.
A opet što je stvarnost, što je zbilja? Uvijek su mi govorili, od kad sam sebe smatram buntovnikom, da odrastem, da se uozbiljim. I baš sada mi pada na pamet sama složenica, sam mehanizam kako nastaje ta riječ. Uozbiljiti se, ako rastavimo, znači u-o-zbiljiti se, postati nalik zbilji, postati zbiljan, stvaran, djelovati po zakonima stvarnosti a ne mašte, ne izmišljenih ili nepostojećih svjetova vlastitog uma i biti žrtva svojih ideja. No kad sam pitao svoje dušobrižnike da mi objasne što je u stvari zbilja, što je stvarnost, gdje su granice materije, opipljivog i zamišljenog, idejnog, nisu mi dali odgovori. Rekli su da lupetam i da ne želim odrasti. Ako je zbilja ono što je opipljivo, ono što je materijalno, ono što postoji, kako onda objasniti san, jer i u snu su stvari itekako opipljive. I san postoji, a kad san se sniva, ove nazovimo tako zbilje nema. Kad otvorimo oči nema više sna. Očito da i sama opipljivost postaje vrlo klizak teren na kojem čovjek može propasti ukoliko se drži svojeg pipanja. San i java, što je tu zbilja, mašta i opipljivost, sve mi se to lomi u glavi ovih trenutaka.
Biti buntovnikom s razlogom znači da te okolina prihvaća, da odobrava tvoje konstruktivne destrukcije. Zašto? Zato jer njima tako paše, jer se buniš protiv nečega što ih i same smeta ali nemaju muda to reći niti poduzeti akciju. To je varka.
Određenje bunta ovisi o tvojoj okolini, ovisi o prosjeku društva u kojem se krećeš. Nadalje, ovisi o onoj stvarnosti, ili zbilji u koju si se uozbiljio ili ukalupio. Ta sredina održava tvoju stvarnost, tvoju nutrinu. Okolina to sam ja, moj svijet je projekcija mojih želja, moj svijet je moj izbor. Okolina, to su sudac i porota u jednom. Kreneš li protiv njih, ujedno krećeš po osudu, krećeš u sužanjstvo koje si sam biraš. Ili se oslobađaš ropstva iluzije u koju si se sam zarobio. Kako znati što je ispravan izbor, i vrijedi li mrijeti za svoju zbilju. Vrijedi li ustrajati na tome da moja nutrina nađe svoje stanište u vanjštini ili je prilagoditi trenutnom?
Tisuće pitanja roji mi se u glavi, poput netom razbijene košnice divljih pčela. I ubadaju me, razum mi natječe, poput glave unakažene ubodima pčela.
Biti strpljiv……….
Biti……………….
Da!
Biti, to je odgovor! Odgovor u kojeg sumnjam.
Jer odmah imam i protupitanje: Kako biti? Na koji način ostvarivati svoje postojanje, koja je moja uloga….
Ma ne mogu više, umoran sam a ovo mozganje me kolje. Taman se smirim i trenu u kojem se spusti vječnost na mene, spoznam da samo trebam biti, a onda opet pčele misli počinju svoj pir oko moje glave. Užas, pakao, pakao sažet u Descartesovoj Mislim, dakle jesam.
Mislim, dakle bolujem, to je moja izreka!
 
-Kud si se zagledao? To su ti dolje Alpe, sad smo negdje u silaznoj putanju, vidi se lijepo Austrija, Slovenija je već iza nas.-trgne me iz razmišljanja Sebastijan pokazujući mi kroz prozor zrakoplova obrise zemlje.
 
-Zanimljivo! Nisam nikad do sad letio, pa mi je sve ovo jako čudno. Navelo me da razmišljam o tvojim riječima. Ima tu nešto prijatelju moj. Vidiš, te tvoje komunjare koje vidiš posvuda, su ustvari tvoji demoni, tvoja okolina u koju se ne uklapaš pa tražiš dežurnog krivca a u isto vrijeme ništa ne činiš jer se zadovoljavaš postojećim. Ili šuti, i ne brundaj, ne kukaj da ti je netko kriv za tvoje patnje, za tvoje promašaje ili se mijenjaj, mijenjaj okolinu, bori se. Ne možeš istovremeno biti jeben i pošten, znaš kaj narod veli? To tvoje nezadovoljstvo, to tvoje neispunjenje je drugačije naravi od mojeg mudrovanja. Ti kažeš da su komunjare cijeli svijet okupirale, i prihvaćaš stanje kakvo jest zadovoljavajući se trenutnim, a ja nisam zadovoljan sadašnjim ali tome nitko nije kriv osim mene samog. Nema komunjara koje me tlače, nema nikakve zavjere niti urote protiv moje slobode.-
 
-Opet sereš prijatelju! Kako nema? Daj otvori oči! Poanta je da ne možeš ništa promijeniti, s rogatim se ne možeš bosti jer nemaš rogove. Ako ideš na njega, zgazit će te, ako pak ostaneš gdje jesi, preskočit ćete jer te neće ni opaziti. A ti ćeš dalje svojim putem nastaviti. Kužiš? Rogati, bik koji juri na crveno će te preskočiti, on ide svojim putem a ti svojim. Kad ti se upali zeleno, kada rogati ode, tada možeš ići. Moraš čekati priliku.-
 
-Nisi ti tako glup kako izgledaš, jest da su ti oči krvave ali te dobro puca ta tvoja poljoprivreda.-
 
-Hoćeš reći da sam pasao travu. Oči su mi krvave od sinoć jer sam imao oproštajku od ekipe, pa smo se malo opustili.-
 
-Jest, to vidim, da ste se opustili. A silnog li opraštanja, pa ideš na tri tjedna, ne ideš na robiju. No dobar razlog zlata vrijedi, pogotovo za opustiti se.- odgovorih mu uz manju dozu cinizma.
 

Pilot je upravo najavio da uskoro slijećemo u Zürich. Zavezao sam pojas, i pogledao kroz prozor. Bilo je sunčano i ispod oblaka. Za razliku od tmurne Hrvatske, Švicarska se činila daleko sunčanijom i vedrijom. Baš me zanimalo kako ćemo se snaći, a ponajviše me zaintrigirao sam Dornach. Jedva čekam da sletimo…

maharaja @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Shoutbox
9.2.2017. 10:14 :: sbobet asia
http://ajobet.net/register/
9.2.2017. 13:22 :: togel hongkong
http://jeniustoto.com/?page=register&ref=togelsingapura
10.2.2017. 4:26 :: dewa poker
http://www.jeniuspk.com/ref.php?ref=POKERWAP
12.2.2017. 12:58 :: sbobet mobile
http://ajobet.net/agen-sbobet-wap-asia-mobile-online.aspx
13.2.2017. 9:26 :: poker online
http://walipoker.com/?ref=agendewapoker
13.2.2017. 9:27 :: poker online
http://www.jeniuspk.com/?ref=POKERWAP
Index.hr
Nema zapisa.