...iz kraljevske riznice
Dvorski spisi
Brojač posjeta
10754
Budite svjedoci!

Jedan bezazleni posjet jednog običnog pacijenta, učinit će opću praksu doktora Lovelija više nego općom. Susret liječnika i inženjera, općeg i običnog, odvest će i liječnika i pacijenta u posjet drevnoj kraljevini, u posjet Velikom kralju, u ne tako drevnu zemlju, i u ne tako daleku zemlju. Bajka koje se nekoć mogla dogoditi, bajka koja bi se uskoro mogla dogoditi. Hoće li završiti sretno, ovisi o svakom od nas. 

Dvorski spisi: 
roman u nastajanju
Žanr:
 fantasy, SF, psihodrama, žanr u nastajanju

Blog
nedjelja, svibanj 4, 2008
Ma dosta je toga, vratimo se na Zemlju, spustimo se u blato. Dlanovi su mi se znojili i počeo sam nekako otežano disati, muka u želucu. Jasno je, to su znaci treme i iščekivanja. Ustao sam i krenuo putom prema gradu. Usput ću stati kod nekog kioska s brzom hranom, pojesti nešto, popiti, zapaliti cigaretu…da se smirim.
 
Osmi mjesec, kraj ljeta i turističke sezone. Plaže su postajale sve praznije, gostiju je bilo sve manje, i cijeli grad se postepeno spremao za jesen, za mirnu dalmatinsku jesen na moru. Eto, ja sam bio jedna od zadnjih lasti s kopna i doista nisam znao kuda će mi život krenuti ako s njom krene sve kako treba. Sredinom devetog mjeseca ću morati u vojsku, odslužiti godinu dana domovini koji više nisam smatrao domovinom. Ta pomisao je u meni rađala određeni bunt, hamletovsko pitanje na domaći način: ići ili otići. Da, otići, u inozemstvo, pobjeći pred obavezom ili preduhitriti sudbinu. Može li se uopće pobjeći od sudbine?
Upisao sam i fakultet, ali nisam bio štreber pa da marljivo učim za prijemni ispit tako da budem visoko pozicioniran na prijemnoj listi. Naime, oni visoko pozicionirani, mislim, negdje do pedesetog mjesta su mogli odgoditi služenje vojske. Eh, da sam prije na to mislio…
I tako sve je bilo kaotično, bilo je tako da sam sve morao prepustiti kako naiđe. Uvijek sam volio znati unaprijed, imati plan, imati kontrolu, a večeras mi se događao život.
 
A sve sam dogovorio još jučer, odlazeći s plaže. Sreo sam je u prolazu, zapravo ona je srela mene. Prišla mi je dok sam skupljao stvari i spremao se za odlazak s plaže. No to nije bio naš prvi susret. Znao sam joj dobacivati navečer dok bih bio s društvom vani. A to smo jedino i znali, galamiti i dovikivati se, glumiti silne frajere a kad bi trebalo nešto konkretno poduzeti, oduzeo bi nam se dah a noge odsjele. Bili smo kao mladi lavovi, kao što reče jedan naš rocker. Eto, ona je prišla i upitala me bih li izašao na piće s njom i prijateljicom sutradan. Hm, naravno da sam pristao, u stvari, jedva sam takvo nešto čekao. A kad nemam hrabrosti ja, ima petlju ona i tako je, nadam se, počelo. Nadam se da će i večeras biti u istom izdanju, da se neće duriti ili…Ma mene je strah, strah od neuspjeha, i previše je u meni onih pitanja koja počinju sa što ako ovo, što ako ono…A možda si ja sve umišljam jer ipak ona dolazi sa svojom prijateljicom. O Bože, zašto cure uvijek tako dolaze? Zašto se to meni događa?
No dobro, dan ionako nije bio loš, izležavao sam se pošteno, malo zaspao, proveo dan u hladovini borova i sada idem na spoj, pa što Bog da i srce junačko.
 
Kako sam prilazio kafiću gdje smo se trebali naći vidio sam da su one već došle. I dobro su se obukle, lijepo, a ne kao ja, kao da idem s nogometne utakmice. Ali, kako se muški ljeti i mogu obući, pogotovo kontinentalni turisti. A one su obje bile domaće cure fine, Dalmatinke, a one su se uvijek oblačile kao da će svaki čas doći engleski princ i zaprositi ih. Barem sam to tako ja vidio.
 
-Bok- vas dvije ste već došle ranije, ja kako smo dogovorili, nadam se da ne kasnim, da mi sat ide dobro.- ukočeno sam počeo kao sam cijeli ušećeren
 
-Ćao Marine, ajde opusti se, ovo je moja prijateljica Sanja-Anita mi je predstavila svoju pratnju. Sanja nije bila ni blizu Anite što se tiče ljepote koja bi me očarala i već me lovila paranoja da nije tu neka ženska igra gdje bih ja u stvari trebao nešto učiniti sa Sanjom. Joj ne, pomislio sam, kako ću sada znati što činiti. Ne bih želio Anitu nikako uvrijediti jer mi je doista stalo do nje.
 
-E, Marine, Sanja mi je puno pomogla, ne bi inače mogla izać vanka da nije nje bilo. Ne bi me čaća pustija samu, ona je došla po me i rekla da idemo malo prođirati i da ćemo se brzo vratit. Moš mislit, čaća će si negdi malo popit i zaspat ranije, a ja ću već doći.- laknulo mi je kad je Anira rekla da je Sanja u stvari svojevrsni alibi za izlazak.
 
-A evo ga dolazi konobar, čuda li Božja, izgleda da je dobro odmorija kad smo među prvima na redu-
 
Anita i Sanja su naručile kolu, a ja, naravno, pivu, da ispadnem frajer.
 
-E, ajd da probam pivu, nisan je nikad pila.-uze Anita čašu i potegne-uf grka je, nije mi baš neka, aj da je izmišam s kolom, možda bude bolja-
 
Gemišt koji je nastao bio je nalik moru kad se zapjeni u blizini cementare, nekakvi sivi mjehurići, odvratna pjena, koja se skupljala na rubu čaše ali i Anitinih usana. Ma, popio bih s nje svašta, polizao bih ju cilu, mislim si ja. A lako je biti frajer u mislima…
Sanja je cijelo vrijeme šutjela i nešto se smješkala s Anitom dajući jedna drugoj neke znakove koje baš i nisam razumio a i nije pristojno buljiti čas u jednu, čas u drugu. Pa trebalo bi biti njime dvjema neugodno, a ne meni.
 
-E ja sad moram ići, čeka me moj dragi- reče Sanja, dignuvši se od stola tražeći po torbici novce da plati piće-
 
-A odi lipa moja, ostavljaš nas same, a što ako ga ja silujem, ko će ga braniti.-smijući se odgovori Anita, reda radi, jer sve je to bilo dogovoreno već prije, čini mi se.
 
-I nemoj biti smišna, račun ćemo mi srediti-
 
-Hvala Anita, i nemoj mi Marina jako izmučit da se sutra udavi u moru-
 
Uf, kamo sreće da me izmuči, kamo sreće da me iskoristi, obesčasti, da mi učini silu, kako te vele Dalmoši.
I eto ostali smo sami. Što sada, mislim si, kud ćemo, što ćemo. Pa neću valjda cijelu večer provesti u kafiću, u disko mi se baš ne ide. Da se mene pita, ja bih najradije na plažu pa što bude, bude. A na plaži se znalo svašta događati, barem su tako pričali iskusni borci. Baš sinoć, prepričavalo se kako je jedan momak, tu iz mjesta, povalio Nizozemku. Cura ga pokupila jer navodno sliči na Van Bastena. Što ja nisam takve sreće pa da me Anita sad sredi. Na koga li ja sličim?
 
-E, Anita, da te pitam nešto, na koga ti ja sličim?-
 
-Zašto to pitaš?-
 
-Pa tako, htio bih znati…- odgovorih joj polu mucavo ni sam ne znajući što bih htio znati i postići njenim odgovorom. Možda neku zadovoljštinu da sličim na nekoga, da sam netko koji je već nešto postigao. Možda bih htio "kruha bez motike", okitit se tuđim perjem, i na neki način iskoristiti njenu lakovjernost, njenu zaluđenost tim nekim na koga bih možda sličio. Hm, htio sam u stvari prečac, dobiti bitku bez borbe.
 
-Zašto to želiš znati?- prekine me u pola razmišljanja i rečenice –Zašto svi danas žele biti netko drugi, nisi ti jedini, pogledaj cure, pogledaj svoje prijatelje, svi zamišljaju da su netko drugi, furaju se na ne znam sve koga želeći za sebe uzeti njihove živote.
maharaja @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Shoutbox
9.2.2017. 10:14 :: sbobet asia
http://ajobet.net/register/
9.2.2017. 13:22 :: togel hongkong
http://jeniustoto.com/?page=register&ref=togelsingapura
10.2.2017. 4:26 :: dewa poker
http://www.jeniuspk.com/ref.php?ref=POKERWAP
12.2.2017. 12:58 :: sbobet mobile
http://ajobet.net/agen-sbobet-wap-asia-mobile-online.aspx
13.2.2017. 9:26 :: poker online
http://walipoker.com/?ref=agendewapoker
13.2.2017. 9:27 :: poker online
http://www.jeniuspk.com/?ref=POKERWAP
Index.hr
Nema zapisa.