...iz kraljevske riznice
Dvorski spisi
Brojač posjeta
10754
Budite svjedoci!

Jedan bezazleni posjet jednog običnog pacijenta, učinit će opću praksu doktora Lovelija više nego općom. Susret liječnika i inženjera, općeg i običnog, odvest će i liječnika i pacijenta u posjet drevnoj kraljevini, u posjet Velikom kralju, u ne tako drevnu zemlju, i u ne tako daleku zemlju. Bajka koje se nekoć mogla dogoditi, bajka koja bi se uskoro mogla dogoditi. Hoće li završiti sretno, ovisi o svakom od nas. 

Dvorski spisi: 
roman u nastajanju
Žanr:
 fantasy, SF, psihodrama, žanr u nastajanju

Blog
četvrtak, svibanj 22, 2008
Prva tri dana smo odlazili u Dornach iz Sausheima. Svako jutro naš Frankie je dolazio po nas, točno u 07:15. Do firme mu je trebalo maksimalno pola sata. Iako je počinjao s poslom u osam, ovaj tip je uvijek želio biti četvrt sata ranije u uredu kako bi se pripremio za obevze koje ga čekaju tijekom dana. Bože, kakav bolesnik!
Jer, mi smo dolazili iz jedne sasvim druge sredine gdje je ovakav odnos prema radu bio nepoznanica. Što je još zanimljivije, stalno bi ostajao do pet-šest popodne u uredu, ali je zbog nas ta tri dana završavao u četiri kako mi ne bismo čamili dva sata bez veze. Ne znam jeli nam to ikad oprostio.
Mi bismo takav odnos prema radu nazvali brijačinom, a što drugo? A tek odanost prema firmi, kao da se oženio njome. Mogu shvatiti da čovjek-radnik predano i marljivo radi svoj posao, ali sve to ima svoje granice. Ta u konačnici, radiš za drugoga, i nikada sav tvoj trud i angažman ne može biti adekvatno nagrađen. Ako zaradim i nešto napravim, to se sve u očima gazde mjeri jedinicama novca. I od te količine koju mu zaposlenici donesu, kao povrat, kao nagrada ide tek jedan mali dio. I kad u glavi sve zbrojim i oduzmem, više mi vrijedi sat slobode van firme proveden s prijateljima i obitelji, nego cijena po kojoj bi mi ga gazda platio. Bez obzira koliki to iznos bio. Jer, radeći ja se osjećam kao prostitutka, prodajem svoje tijelo, um, vrijeme radeći nešto što me uopće ne ispunjava, za određenu cijenu. Ajde da radim to za sebe, da zarađujem prave novce, nego ja dođem kao sredstvo, objekt kojim vlasnik firme, u tom slučaju vlasnik mene, pribavlja sebi novce. I još k tome moram dolijevati svoju energiju na njegove ambicije i ideje. Je, znam, uvijek se mogu pokupiti i otići, pronaći nešto bolje za sebe. Najbolje za mene, za svakoga, bi bilo kada bi svatko radio ono što voli, za sebe, slobodan od diktata sa strane. Može li se uopće na taj način u ovom beskrupuloznom potrošačkom društvu preživjeti? Sumnjam, čisto sumnjam! Mogu li slikari, glazbenici, i svi ostali umjetnici preživjeti na sceni ostajući vjerni svom izričaju ne prodajući sebe kao robu, ne podliježući zakonima komercijale. Možda sam nepopravljivi idealist, sanjar, ali doista bih želio vidjeti, i roditi se u društvu u kojem će i jedan tokar, jedan smetlar, jedan pekar, svaki radnik, biti umjetnik svog zanata, umjetnik koji će činiti i stvarati jedinstvene stvari kao što je jedinstven njihov tvorac, jedinstvene i neponovljive, prema potrebama drugih ljudi. Da, sanjam društvo gdje će ljudi stvarati dobra za ljude, za druge osobe, a ne na pokretnoj traci raditi bezlične i bezdušne klonove svojeg jada. Jesam li komunist, jesam li buntovnik, anarhist, ne znam. Ali ako je ovaj zapad ono čemu moja domovina teži, Bože me sačuvaj naše budućnosti.
 
Čim smo se smjestili u Dornachu otišao sam potražiti tu koloniju antropozofa. U hotelu sam pribavio turističke reklamne letke i podosta saznao o njima, o načinu života, o samom Goetheanumu. Odlučio sam poći gore na brežuljke pogledati sve to. Sebastijan nije želio poći, njega to nije zanimalo, a meni je uistinu trebao mir, mir i opuštanje od ufuranih duhova poslovnjaka oko mene.
Dornach je inače omaleni gradić kojeg je teško pronaći na zemljopisnim kartama ali je zato bogat kao i cijela Švicarska. Početkom prošlog stoljeća u njemu je živio i djelovao Rudolf Steiner koji je inače rođen u Hrvatskoj, onda Austrougarskoj te se danas vodi kao Austrijanac. Središnja točka i glavna turistička atrakcija Dornacha jest Goetheanum, impozantna građevina na brežuljku iznad mjesta. Navodno samo zdanje ima pozitivno zračenje i smirujući učinak. Oko te građevine razvila se cijela mala kolonija poklonika antropozofije. Kad sam krenuo, nisam odmah znao gdje je točno, niti kojim putem se ide. Iako se Goetheanum vidi sa ulaza u grad, točan put nisam znao. Oslonio sam se na putokaze koji su namijenjeni prije svega automobilima tako da sam izabrao duži put, što sam kasnije saznao. Sam put do zgrade prati uspon na brežuljak tako da hodanje postaje sve teže. Uzevši u obzir nepoznavanje puta, skoriji smiraj dana, i sve teže hodanje, sam uspon došao mi je kao svojevrsni trening volje i izdržljivosti. Već sam gubio nadu da ću uspjeti pronaći to zdanje, a i nisam bio siguran hoću li se znati vratiti u hotel. Srećom, upitao sam jednu ženu, koja je hvala Bogu znala engleski, gdje se nalazi taj Goetheanum i tako pronašao tu impozantnu građevinu. Ono što sam uočio uspinjući se jest nevjerojatna usklađenost kuća, stabala, cvijeća i otvorenost i vedrina koja se dala očitati na licima ljudi. Cijeli krajolik odiše jednim mirom i skladom, oko brežuljka čak pasu ovce u prirodnom staništu. Okolne kuće su izgrađene po uzoru na Goetheanum i smještene su oko središnje zgrade kao u krug. Samo uprizorenje zgrade treba doživjeti, jer Goetheanum nećete ugledati negdje u podnožju, još iz grada, nego će jednostavno pred vama iskrsnuti iz zemlje. Kao da se neko vanvremensko zdanje sruši pred vas. Tako sam ja to doživio. Nevjerojatni pečat u prostoru i vremenu ostavlja to djelo ljudskog uma i ruku. Pred njime stojite kao pred nekim spomenikom koji nije ovdje, kao pred nekim transcendentnim prizorom koji je očitovan pred vama a ujedno izvire iz samim nutrina vašeg bića.
Pošao sam u sam Goetheanum, iako je radno vrijeme za posjetitelje završilo. Ipak, dobio sam dopuštenje ljubaznog portira da razgledam unutrašnjost. Cijela unutrašnjost je pak priča za sebe. Uz nekoliko skulptura i slika, uz spiralne stepenice s dvije strane polako se uspinjete do samog vrha. U zgradi inače postoje mnoge prostorije nalik na kongresne dvorane u kojima se znaju održavati razni seminari, predavanja i priredbe iz područja kojima se Steiner bavio. Sa glavnog prozora seže divan pogled na Basel i okolicu. Sama kolonija oko Goetheanuma je svojevrsna oaza mira u odnosu na Basel i okolicu prožetu duhom uvijek ozbiljnih i pedantnih Švicaraca. U toj oazi mogu se naći zgrade-sekcije u kojima se izučava euritmija (znanost o pokretu tijela, moderni ples po antropozofskim načelima), knjižnice, biljne ljekarne, bolnica, vegetarijanski restoran, elektrana na biološki otpad, u kratko rečeno cijeli mali grad u gradu. Ono sto me je posebno oduševilo jest posebna konstrukcija unutarnjih zidova koji su tako oblikovani da lome zvuk na specifičan način tako da se jeka čuje još minutama. Može biti da je stvar subjektivnog pristupa, ali uočio sam da se zvuk lomi i da odzvanja tvoreći duboki ton nalik mantranju tibetanskih redovnika: aaaaauuuuuummmmm.
Goetheanum je dobio ime po Goetheu kojim je Steiner bio osobito inspiriran. Goethe je, malo je to poznato, bio sklon mistici, i kao primjer univerzalnog čovjeka, osim što se bavio književnošću, promatrao je i prirodu i razvio sasvim novi način razmišljanja kojim smo sposobni shvatiti kako živu tako i neživu prirodu. Tako je za razumijevanje nekog fenomena potrebno promatrati njegovo nastajanje. To je jedno od osnovnih načela goetheanističke znanosti.
Steiner je Goetheanum nazvao istinskom katedralom čovjeka. Dok se u crkvama podignutim u čast Boga slavi Božje otajstvo, Steiner podiže hram u čast čovjeka kao savršenog spoja gdje Božansko dotiče materiju i oplemenjuje je. To se može iščitati i iz samog oblika zgrade koja je projektirana po uzoru ljudske glave prikazujući stremljenje čovjeka ka kraju evolucije i ostavlja dojam kao da izrasta iz zemlje. U toj evoluciji važnu ulogu igra meditacija, a cilj svega je pobožanstvenjenje čovjeka. Formula tog pobožanstvenjenja je zasnovana na teoriji evolucije kojoj Steiner daje religiozno značenje. Sastoji se u razvijanju svih čovjekovih potencijala i stupanja u kontakt s "višim svjetovima". Središnju os antropozofije predstavlja iz kršćanstva preuzet i kozmički interpretiran misterij na Golgoti koji svoj vrhunac doseže kada Kristova krv kao Božanska supstanca dotiče Zemlju i tako je divinizira. To je ključan trenutak povijesti jer je to u stvari točka preokreta kada se smjer evolucije obrće, kada se sve ponovo uvlači u svoje izvorište. Evolucija je ovdje shvaćena kao proces silaska duha u materiju koja svoj vrhunac doseže u trenutku Golgotskog misterija. Evolucija materije je tako refleksija involucije duha.
Inače postojala su dva Goetheanuma. Prvi Goetheanum je sagrađen 1913. godine sav od ručno obrađenog drveta ali je izgorio u podmetnutom požaru 1922. godine. Na njegovom mjestu je sagrađen ovaj novi Goetheanum, sav od betona. Nova je zgrada toliko veća od prve da ova stara stane u nju. Poznavatelji antropozofije navode da je jedna od zadaća novog Goetheanuma očuvanje eteričnog tijela stare zgrade. Model za novu zgradu je dao Steiner ali samo za vanjski izgled, dok se pri izgradnji prve zgrade posvetio potpuno i unutrašnjosti. Neki antropozofi ističu da je metamorfoza prvog Goetheanuma u drugi u skladu s Goetheovim učenjem o preobrazbi oblika u prirodi tako da elementi koji su u staroj građevini predstavljali unutrašnjost u ovoj novoj zgradi djelomično ili potpuno probijaju van.
Samo mjesto Dornach nije slučajno odabrano kao mjesto izgradnje ove katedrale čovjekovog duha. Jer u ezoteričnim krugovima je poznato da se snaga zemljopisnog položaja mijenja u skladu s vremenom.
Dornach se nalazi na tromeđi triju kultura: kulture dviju nacija koje su u povijesti bile često u zavadi-njemačke i francuske te švicarske kao svojevrsne zavjetrine usred vihora ratova. Upravo švicarski duh, koji se itekako osjeća u svijesti ljudi, stvorio je od ove zemlje jednu od najbogatijih i najskladnije uređenu zemlju svijeta. A kako su francuska i njemačka nacija bile u sukobu ne treba govoriti. Švicarska ovdje stoji kao oaza mira prohujalih ratova. Zapravo cijelo područje Srednje Europe ima jednu magičnu snagu koja se još razvija i koja bi prema predviđanjima nekih antropozofa trebala ekspandirati i na slavenske zemlje. Samo uzgred valja spomenuti Prag koji je dobro poznat kao alkemijsko i magijsko središte u srednjem vijeku. Dornach je po Steineru određen kao inicijalna točka iz koje je krenuo razvoj nove kulturne epohe. Uvijek je postojala neka jezgra iz koje bi kultura procvjetala a na području Srednje Europe u prošlosti se dosta toga komešalo i ispreplitalo, a što će srednjoeuropski duh značiti u ujedinjenoj Europi i što će globalno Europa značiti ostaje na našim potomcima da provjere.
O samoj antropozofiji ne znam previše, kao niti o pojedinostima i zakonitostima pod kojima je ovo zdanje građeno. Sve što sam mogao saznati pročitao sam iz turističkih brošurica koje sam pokupio u hotelu, te iz razgovora s portirom koji je gore u zgradi dežurao.
Iako su me takve mistične stvari zanimale i otprije, nisam slutio da će posjet toj zgradi ostaviti pečat dubokog mira u samim nutrinama izba moje svijesti. Premda je pala noć, sjedio sam na klupici u parku pokraj zgrade i upijao mir i sklad. Potom sam otišao na vegetarijanski ručak u obližnji restoran. Razmišljao sam o sebi, i svojem mjestu pod suncem. Ima tu nešto, ima nešto u tom miru što je vrednije od svih novaca koji leže u švicarskim bankama. Na neki način, intuitivno, ta žudnja je bujala u meni još od djetinjstva. Uvijek sam bio radoznao, i želio sam znati odgovore na pitanja koje mi odrasli nisu znali dati. Kako je nastao svijet, kamo idemo, zašto živim? To posljednje pitanje-zašto živim, zašto ja jesam, zašto postojim, je doživjelo svojevrsnu inicijaciju u toj zgradi. Svo znanje koje sam stekao, cijela baza podataka u meni, sve se rušilo poput kule od karata. Tko sam ja, tko bih ja bio da mi netko izbriše svo sjećanje iz glave? Bi li i tada bio osoba s istim imenom i prezimenom? Što uopće određuje neku osobu?
Sve znanje, sve informacije potječu od neke prve točke, neke inicijalne točke u svijesti oko koje se samo kasnije gradi i nadograđuje svo naše iskustvo. U tim trenucima ja sam dotakao tu točku, i kao ponovo rođen, započinjao život s nekim novim duhom. I sav dotadašnji život kao da je bio priprema, uvertira za to što se trebalo događati. Dva puta stjecanja znanja, onaj klasični školski koji je rezultirao diplomom inženjera strojarstva i radnim mjestom koje me odvelo u ovaj grad, i onaj drugi put, put istraživanja stvarnosti oko sebe upotpunjen traženjem odgovora kroz proučavanje filozofije i teologije, sastali su se te večeri. Sve je dobilo svoj smisao i svrhu, pir sinteze znanja je mogao početi. Jer da nisam čitao tu filozofiju, da nisam pokušavao objasniti sebe i svijet oko sebe, ostao bih dolje u hotelu sa Sebastijanom ispijajući pivice. No, i ta želja, ta iskra koja me vodila u mraku, ta žeđ za istinom je imala negdje duboko u meni svoj uzrok i početak. Osjećao sam iskru iskona, davno, pradavno zapaljenu na nekim zaboravljenim ognjištima.
maharaja @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Shoutbox
9.2.2017. 10:14 :: sbobet asia
http://ajobet.net/register/
9.2.2017. 13:22 :: togel hongkong
http://jeniustoto.com/?page=register&ref=togelsingapura
10.2.2017. 4:26 :: dewa poker
http://www.jeniuspk.com/ref.php?ref=POKERWAP
12.2.2017. 12:58 :: sbobet mobile
http://ajobet.net/agen-sbobet-wap-asia-mobile-online.aspx
13.2.2017. 9:26 :: poker online
http://walipoker.com/?ref=agendewapoker
13.2.2017. 9:27 :: poker online
http://www.jeniuspk.com/?ref=POKERWAP
Index.hr
Nema zapisa.